Ponekad život doista nalikuje bujnoj, neumoljivoj rijeci. Marko Aurelije u svojim “Meditacijama” piše o vremenu kao o “nasilnom toku događaja”: jednom ugledamo trenutak i već nas je odnio, dolazi drugi i nestaje. Ta slika daje nam jasnu i pomalo bolnu perspektivu — djetinjstvo teče dalje, naši mali ljudi polako se udaljavaju, a i mi se krećemo prema zrelosti i krajnjim granicama života.
Što nam ova metafora poručuje kao roditeljima, odgojiteljima i učiteljima? Prvo: nismo gospodari toka. Ne možemo zaustaviti protok vremena ni sve ono što nosi sa sobom. Ali možemo ga pratiti i poštovati. Kao kod svakog brzog toka, i ovdje postoje opasnosti: propuštene prilike, previdi u odnosu, trenutci koje nismo zabilježili. Isto tako, tu je i ljepota — milina, radost i dostojanstvo svakog prolaznog dana.
Umjesto da se borimo protiv toka, poziv je da svjesno uplovimo u njega. To znači obratiti pozornost na ono što se događa sada, ne zato što ćemo moći zaustaviti vrijeme, nego zato što možemo biti prisutni dok traje. To nije pasivno prepuštanje; to je aktivno promatranje i odgovorno sudjelovanje. Cijenimo male trenutke: razgovor u autu, prvu vježbu koja je pošla za rukom, tišinu nakon ludog dana. Te se sitnice brzo gube ako ih ne percipiramo.
Autor izvorne poruke potiče i na mudru mjeru — poštujte snagu vremena, ali se nemojte prepustiti bespomoćnosti. Provedite dan s pogledom koji prepoznaje prolaznost, ali i ljepotu prolaznog. Ako osjećate strah od gubitka ili žaljenje zbog brzine kojom djeca rastu, pokušajte ga pretvoriti u poticaj: usmjerite energiju na stvaranje navika prisutnosti, na male rituale koji grade trajne veze.
Ako želite dodatnu podršku, autori izvorne stranice nude svakodnevne poruke za roditelje koje obrađuju teme poput ustrajnosti, otpornosti, znatiželje, suosjećanja, karaktera, bezuvjetne ljubavi, pronalaska smisla, nošenja sa stresom, muževnosti, osnaživanja žena, gubitka, tišine, istinitosti, inicijative, kreativnosti, strasti, obitelji i zabave. Postoji i uknjižena ponuda s popisom jednostavnih praksi koje mnogi roditelji smatraju korisnim.
Zaključno: prihvatite sliku rijeke ne kao poraz, nego kao vodič. Gledajte kako događaji prolaze, postanite promatrač koji djeluje — pažljiv, prisutan, blizak. Ne pokušavajte zaustaviti tok; oblikujte način na koji plovite. Tako ćete sebi i djeci dati najvrijedniji dar: prisutnost koja traje i veze koje nadilaze prolazne trenutke.
Vaš Kiduko, tim za male (i velike) mislioce.
22
