Ponekad se počnemo ponašati kao da su sve male nesavršenosti naše djece samo niz grešaka koje treba ispraviti: „Ne radi to!“, „Prestani!“, „Kakav si sad to primjer?“, „Ugasit ćeš svjetlo!“, „Ustani, zakasnit ćemo!“. Razumljivo je da reagiramo – brinemo se, želimo red i sigurnost – ali prije nego što ponovno započnemo s pripominjanjem, napravimo jednu malu provjeru: provjerimo omjer.
„Provjeriti omjer“ znači svjesno zastati i zapitati se koliko puta tog dana već ispravljamo, upozoravamo ili kritiziramo. Koliko smo puta rekli „ne“, „stop“, „što radiš?“ Koliko puta smo umjesto korekcije ponudili pohvalu, poticaj ili jednostavno topli pogled koji govori „sviđaš mi se“? Kad djeca stalno slušaju zapovijedi i zabrane, poruka koju primaju može postati obeshrabrujuća: osjećaju li da mogu nešto dobro napraviti? Osjećaju li da nas čine boljima?
Ne postoji magičan matematički omjer koji vrijedi za sve obitelji. Tekst koji inspirira ovu ideju ne daje preciznu formulu — umjesto toga poziva nas na ravnotežu. Cilj je da popratimo korekcije barem ponekom pozitivnom interakcijom: komplimentom, osmijehom, kratkim pokazivanjem zahvalnosti ili razgovorom u kojem dijete osjećaja da ga volimo i cijenimo kao osobu, ne samo kao nekoga koga treba ispraviti.
Primjeri iz svakodnevnog života jasno pokazuju gdje ponestane dobre energije: dijete se igra vodom i vi reagirate „Opet ćeš sve zaliti!“, brat se budi od buke i vi uzviknete „Šutite!“, netko kasni i vi mu brojite minute. Sve su to razlozi za reakciju — ali prije nego što složimo još jedan „ne“, vrijedi zastati i dodati nešto što će dijete učiniti sigurnijim i motiviranijim. Dovoljna je i kratka pozitivna rečenica: „Sviđa mi se kako pokušavaš“, „Hvala što paziš na brata“, „Cijenim što se trudiš dovesti torbu na vrijeme.“ Takve su poruke jednostavne, a utjecaj im je velik.
I najvažnije: djeca nas čine boljima. Podsjetimo se toga glasno. Kada u razgovoru s djetetom izgovorimo da ga volimo, da nas veseli njegov trud ili da uživamo u njegovu društvu, gradimo vezu i samopouzdanje. Taj balans između uputa i priznanja ne samo da smanjuje tenzije u kući, nego uči djecu kako razaznavati konstruktivnu kritiku i kako prihvatiti pohvalu.
Ako želite, započnite male dnevne vježbe: brojite kritike i pohvale u jednom danu, pa idući dan pokušajte barem jednu kritiku zamijeniti pohvalom. Ta mala promjena može stvoriti osjećaj da dijete nije stalno „na ispitivanju“, nego da ga volimo zbog onoga što jest.
Vaš Kiduko, tim za male (i velike) mislioce.
22
