Ne znate gdje će ga pronaći. Može se dogoditi u školi. Može se dogoditi na izletu kad ih izbacite iz rutine. Može se dogoditi dok su doma bolesni i gledaju televiziju. Može se dogoditi u muzeju ili glazbenoj trgovini. U bratovoj sobi. U zoološkom vrtu. Na satu surfanja. Dok spotaknu fosil. Dok listaju knjigu. U studentskom seminara ili čak na političkom skupu.
Ta nepredvidivost zbunjuje roditelje i odgajatelje. I upravo zato trebamo širiti mrežu mogućnosti. Ako želimo da dijete pronađe ono što ga zaista pali — ono zbog čega će pomisliti “želim to raditi cijeli život” — moramo biti namjerni u izlaganju, ali i spremni prihvatiti slučajnost. Robert Greene to u knjizi Mastery naziva “life’s task” — životni zadatak. Kao roditelji, naš zadatak nije dati taj zadatak, nego pomoći djeci da ga otkriju.
Kako to izgleda u praksi? Putujte s njima, vodite ih na izložbe, slušajte glazbu u trgovini, čitajte zajedno, gledajte dokumentarce i filmove s njima. Uđite u njihove svjetove: posjetite zoološki vrt, odvedite ih na sat surfanja, idite do muzeja prirode kad izlazak ponudi priliku da dotaknu fosil. Pustite ih da istražuju bratovu sobu, podržite neočekivane interese i ne zatvarajte vrata zato što vam se čine nepraktičnima. Svaka od tih situacija može biti iskra.
Bitno je raditi dva stvari istodobno: biti proaktivan i tolerantno puštati neplanirano. Proaktivni roditelj širi vidike djeteta – planira izlete, čita naglas, dogovara susrete s različitim ljudima, upisuje kratke tečajeve ili radionice kad se ukaže prilika. Tolerantan roditelj prepoznaje trenutke oduševljenja i hrabro ih prati, umjesto da ih uguši komentarima poput “to ti neće trebati” ili “to nije ozbiljno”. Ne znamo gdje će iskra zapaliti vatru; zato ne smijemo gasiti ni jednu iskru prije nego što izgorimo mogućnost.
Ovo nije jednokratna akcija, nego proces. Ne možete im “dati” životni zadatak, ali možete stvoriti okoliš u kojem slučajnost ima prostora: raznovrsne aktivnosti, razgovori koji potiču radoznalost, dopuštanje dosade koja često vodi u kreativnost. Ponekad će oko zapaliti preko igre, ponekad kroz slučajan događaj koji se čini beznačajnim. Kad se pojavi interes, pratite ga s pitanjima, resursima i mogućnostima za daljnje istraživanje.
Nevjerojatno je koliko je otkriće osobno i slučajno — mnogi od nas sjeća se trenutka kada su znali što žele. To je “freak occurrence”, čudo koje ne možemo reproducirati mehanički, ali možemo stvarati uvjete u kojima se čuda češće događaju. Uložimo energiju u otvaranje vrata, pritom brižno uklanjajući prepreke. Budimo radoznali zajedno s njima, podržavajmo njihove pokušaje i ne odustajmo od slanja poruke: istražuj, pogriješi, ponovno pokušaj.
Kad taj trenutak dođe, budite spremni. Ne zato što imate plan B za svako zanimanje, nego zato što ste kroz male, stalne poteze pomogli da dijete ima priliku susresti svoj životni zadatak.
Vaš Kiduko, tim za male (i velike) mislioce.
21
