Platon je, s dozom ozbiljnosti i humora, rekao: „Među svim divljim stvorenjima, dječak je najteži za ukrotiti.“ Nije mislio da su dječaci nasilni; mislio je da su iznimno bistri, ali još ne naučeni kako tu bistrinu usmjeriti. Njegov poziv roditeljima i učiteljima bio je jasan: predani rad na oblikovanju urođenih sklonosti djece u smjeru dobra i zakonitog.
Danas se suočavamo s alarmantnim pokazateljima koji govore da nešto u tom procesu ne uspijeva. Mladi muškarci znatno su češće u zatvoru od svojih vršnjakinja, a stopa samoubojstava među muškarcima porasla je za trećinu od 2010. Richard Reeves, u razgovoru na Daily Stoic podcastu, upozorava da je dosadašnja uloga i “scenarij” za mlade muškarce postao nejasan — mnogi su ostali bez vodiča i jasne društvene uloge. Studije pokazuju i obrazovni jaz: razlike u ocjenama između spolova koje ne prate razlike na standardiziranim testovima, što upućuje na ponašajne, a ne kognitivne razloge.
Reeves poziva na empatičan, utemeljen u podacima dijalog o izazovima dječaka i muškaraca, bez ekstremnih pojednostavljenja. Taj glas rezonira i s porukom roditeljstva: roditelji imaju stvarnu moć i odgovornost za usmjeravanje „divljine“ — ne kroz strogi autoritet ili nemaštovite obrasce, nego kroz svakodnevno prisustvo, modeliranje ponašanja i strpljivo vodstvo.
Što to konkretno znači u svakodnevici? Prvo, budite prisutni i slušajte. Vidjeti i čuti dijete — to često mijenja njegov osjećaj vlastite vrijednosti. Drugo, modelirajte ponašanja koja želite vidjeti: kontrolu emocija, rješavanje sukoba bez vrijeđanja, dosljednost u pravilima. Treće, vodite ga kroz pogreške: dopustite pokušaje i neuspjehe, ali pritom ostanite smireni i usmjeravajući. I naposljetku, volite bezuvjetno, ali postavljajte granice koje dijete razumije i na koje može računati.
Ne trebamo mit o muškoj čvrstini koja isključuje ranjivost; trebamo prilike da mladi nauče kako biti odgovorni, empatični i kompetentni. Ako scenarij u društvu jest razbijen, obiteljski svakodnevni rad može postati mjesto ponovnog pisanja tog scenarija — korak po korak, kroz male trenutke odrastanja.
Za roditelje koji traže podršku, postoje zajednice koje dijele jednostavne poduke i poticaje za rutinu: kratke misli o odgoju, ideje za razgovore s djecom, podsjetnici da otac nije samo status nego i čin — svakodnevni. P.S. Biti otac nije samo ono što jesi; to je ono što radiš — svaki dan.
Vaš Kiduko, tim za male (i velike) mislioce.
22
