Iskustvo nam daje mudrost. Ali lako se dogodi da ta mudrost izrodi ciničnost — stav koji djecu ne čini boljima, nego ih opterećuje. Kao roditelj ili odgajatelj, vaš zadatak nije samo prenijeti lekcije života, nego i paziti da one ne postanu otrovne navike koje tihu sinkronizirano preuzimaju najmlađi.
Theodore Roosevelt je to izrazi slikovito: „Najsiromašniji način suočavanja sa životom jest s podsmijehom.“ On tu ne govori samo o razočaranju; govori o preziru, o ciničnoj odvojenosti i osjećaju superiornosti. To su sile koje isprazne kreativnost, onemoguće suradnju i potruju vezu. One nisu velike eksplozije — najčešće se skrivaju u sitnim stvarima: u podsmijehu pod nosom, u ismijavanju onoga što nas čini nelagodnima, u opravdanjima za ono što bismo trebali pokušati, a ne činimo.
Djeca gledaju i uče iz tih nijansi. Svaka minijednaznost, svaka racionalizacija izgovorena pred njima može postati njihov model. Zato postoji jednostavan, ali moćan stav koji možemo zauzeti: nemojmo ih opteretiti svojim bremenom. Oni su svježi početak — dolaze s otvorenim pogledom, punim srcem i energijom za otkrivanje. Ta iskrenost i jasnoća strasti koju posjeduju dar je. Umjesto da ih umrtvimo vlastitim cinizmom, podignimo ih.
Podignite ih: ohrabrite njihovu iskrenost. Dopustite da budu ozbiljni u svojim interesima; dopustite da se trude i da pogriješe. Kad djeca vide da njihove emocije i izazovi ne nailaze na prezriv osmijeh, već na pažnju i potporu, razvijaju povjerenje u vlastitu sposobnost učenja i surađivanja. Još više — dopustite da vas oni zaraze svojom iskrenošću. Njihova strast često otvara oči i srca odraslih; može nas podsjetiti zašto su radoznalost i entuzijazam vrijedni.
Ne radi se o zanemarivanju realnosti ili o tome da sve gledamo kroz ružičaste naočale. Radi se o namjernom čuvanju djece od građa koju gradimo tijekom godina — od čvrstog, pasivnog odustajanja i podsmijeha koji guše inicijativu. Ako već posjedujemo umor, ljutnju ili sumnju, to su naši zadaci da ih obradimo bez njihove prisutnosti. Djeca ne trebaju naš teret; trebaju našu sposobnost da ih podignemo.
Ako se ponekad ulovite kako skliznete u podsmijeh ili umanjavanje, uočite to i promijenite smjer. Podsjetite se da su vaši postupci model onoga što oni postaju. Odaberite poticaj umjesto prezira, znatiželju umjesto ograđivanja, suradnju umjesto otuđenja.
Na kraju, poruka je jednostavna: nemojte dopustiti da vaša vlastita ciničnost zarazi djecu. Štitite njihovu otvorenost, njegujte njihovu iskrenost i dozvolite im da vas povremeno podsjete što znači gledati svijet s vjerom i strašću.
Vaš Kiduko, tim za male (i velike) mislioce.
22
