Gledate rođendansku svijeću kako trepće i iznenada osjetite nešto što nam svi stari govore: tempus fugit. Vrijeme zaista leti. Taj osjećaj može biti težak — ponekad i bolan — jer nas suočava s činjenicom koliko je malo vremena ostalo da s djecom proživimo njihov najraniji period.
Podaci i starih izreka iz izvora koji inspirira ovaj tekst jasno stavljaju brojke pred nas: već do šest godina mnoge od temeljnih stvari koje će ih u životu oblikovati često su već naučene — ili nisu. Sa devet godina dijete je otprilike na pola puta od vremena koje će provesti živeći s vama. Do dvanaeste godine vi ste već proveli otprilike 75% vremena koje ćete u životu imati zajedno. Petnaesta godina donosi brzi razvoj: do tada dijete ima možda samo 5% preostalog rasta u visinu i razvija sposobnost apstraktnog razmišljanja; često su pred njim samo tri godine zajedničkog života u kućanstvu. Još jedna perspektiva: ako ste roditelj postali s oko 35 godina ili stariji, kad vaše dijete napuni 25, vi ste već u posljednjoj trećini vlastitog života.
Te brojke nisu poziv na paniku. One su poziv na jasniju pažnju. Možete dopustiti da vas obuzme tjeskoba, ili možete prihvatiti tu spoznaju kao poticaj da svjesnije trošite vrijeme koje imate.
Što to znači u praksi? Prvo, potrudite se primijetiti obične dane. Ne čekajte velike prilike da biste ulagali u odnos. Mnogi su tekstovi istaknuli kako upravo obični trenuci — rutine, zajedničke večere, razgovori prije spavanja — grade emocionalne temelje djeteta. Drugo, donositi male odluke koje produljuju kvalitetno zajedništvo. One ne moraju biti grandiozne: prisutnost, slušanje, rječit odgovor na dječje pitanje i zajedničko smijanje imaju trajnu vrijednost. Treće, kako dijete raste, prilagodite svoje postupke njegovom razvoju: s porastom sposobnosti apstraktnog mišljenja otvorite prostor za dublje razgovore i izazove koji potiču razmišljanje.
Ako želite dodatnu inspiraciju, izvor koji nas je potaknuo nudi i besplatan dnevni e-mail s jednom promišljanjem o roditeljstvu — mali podsjetnik da svakog dana postoji prilika za rast i bliskost. Također postoji e-knjiga “20 stvari koje sjajni očevi čine svaki dan”, za koji se možete prijaviti ako tražite konkretne ideje.
Na kraju, razmišljanje o prolaznosti ne mora biti izvor tuge. Ono može postati kompas. Kad znamo koliko je kratko vrijeme pred nama, lakše biramo kako ćemo ga ispuniti: s pažnjom, s prisutnošću i s predanošću malim, ali značajnim trenucima.
Vaš Kiduko, tim za male (i velike) mislioce.
22
