Djeca često budu izbirljiva: danas vole jedno, sutra drugo. No ono što Willie Mae Lewis, majka kongresmena Johna Lewisa, podrazumijevala pod riječju „be particular“ nije bilo kapriciozno biranje. Kako piše David Halberstam u knjizi The Children, ta kratka uputa nosila je teži smisao: budi pažljiv, odgovoran prema sebi i uvijek dobro pripremljen.
Ta poruka traje kroz cijeli život. Halberstam opisuje kako je čak i kad je John Lewis postao kongresnik i ušao u šezdesete, njegova majka i dalje ponavljala isti zahtjev. Kad je John u političkim sukobima stao nasuprot Newtu Gingrichu, Willie Mae mu je kazala: „Now, Robert, I want you to be particular with that man.“ Bila je to jasna lekcija: kritike moraju biti utemeljene na činjenicama, a postupci vođeni odgovornošću, ne impulsima.
Za roditelje i odgajatelje ova se poruka lako pretvara u praktičan odgojni cilj. Umjesto da djecu samo upozoravamo da „ne budu izbirljiva“, pokažimo im razliku između površnog odabira i zahtjevnog standarda ponašanja. Budimo uzor: pripremimo se, provjerimo informacije prije nego izgovorimo tvrdnju i prihvatimo odgovornost za svoje postupke. Djeca najbolje uče promatrajući kako mi sami postupamo u svakodnevnim situacijama.
Kako to izgleda u praksi? Evo nekoliko pristupa koje možete primijeniti već danas, bez kompliciranih planova:
– Naučite djecu provjeravati izvore: prije nego što podijele priču ili kritiku, pitajte ih „Odakle to znaš?“ i potaknite ih da provjere činjenice.
– Vježbajte pripremu kroz male zadatke: planiranje školskog zadatka, spremanje školskog ruksaka večer prije ili kratka provjera materijala prije besplatne prezentacije u razredu razvijaju naviku odgovornosti.
– Razlikujte kompromis od popuštanja standardima: objasnite da kompromis znači tražiti rješenje koje poštuje vrijednosti obje strane, a popuštanje standardima znači zanemariti ono što smatramo ispravnim.
– Modelirajte isprike i odgovornost: kad pogriješite, javno priznajte pogrešku i pokažite kako je ispravljate. Djeca upijaju taj primjer i uče da odgovornost nije slabost nego vrlina.
Ove vrijednosti nisu tek privatna lekcija; one su i dio šire povijesti. Tijekom mjeseca posvećenog sjećanju na doprinos Crnaca u povijesti, podsjetimo se i na one koji su vodili borbu za prava i svojom su disciplinom mijenjali društvo. Halberstamova knjiga The Children dokumentira kako su skupine studenata u Nashvillu pokrenule sjajne primjere hrabrosti i odgovornog vodstva tijekom sjedećih prosvjeda. Čitanje takvih priča može poslužiti kao snažan materijal za razgovor s djecom o tome što znači biti „partikularan“ u najboljem smislu te riječi.
Kad djecu učimo da budu precizna, promišljena i pripremljena, ne samo da im prenosimo skup pravila — gradimo temelj za odgovorno držanje u društvu. Najbolji učitelji tih lekcija smo mi sami: naše riječi vrijede tek onoliko koliko ih potvrđuju naši postupci. pokažimo im kako se drže standardi, kako se provjeravaju činjenice i kako se preuzima odgovornost. Tako ćemo im ostaviti dar koji će prenijeti i svojoj djeci.
Vaš Kiduko, tim za male (i velike) mislioce.
18
